top

Javno predavanje na temu: Imunitet

Tema predavanja: Imunitet
Vrijeme održavanja: 22.03.2012. u 19.30 sati
Mjesto održavanja: Pučko otvoreno učilište Zlatna vrata, Dioklecijanova7, Split

Uskršnji koncert

Vrijeme održavanja: 06.04.2012. u 20.00 sati
Mjesto održavanja: Pučko otvoreno učilište Zlatna vrata, Dioklecijanova7, Split
Nastupa: Zbor „Anđeli“
Ulaz: slobodan

Učiteljeva poruka za Uskrs 2011.

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!"

-Isus Krist Uskrs se smatra najvažnijim kršćanskim blagdanom. On, međutim,
nije samo "kršćanski", nego je blagdan svakog čovjeka bez obzira
na njegovu rasu, naciju, vjersku pripadnost i slična ograničavajuća
obilježja. Jer, svaki je čovjek, ovdje na Zemlji, samo sa jednim zadatkom – DA RADI NA SVOM USKRSNUĆU. A, da bi to mogao,
neophodno mu je kidati sve vezanosti za sva ograničenja koja mu nameće ovaj svijet. Uskrsnuti znači ODREĆI se "Ja sam Ante, Hrvat, električar, nogometaš, muž/žena, brat, vlasnik tog i tog posjeda, ljubitelj ovog, a ne-ljubitelj onog…" u korist svog istinskog JASTVA – DUŠE, ničim ograničenog Sebe. Zato prisvojiti Isusa Krista kao "svog", krajnje je nerazumijevanje onoga "Tko sam, zašto sam tu, kuda idem?..." i očito nemanje ISKUSTVENOG ZNANJA o Sebi i Bogu.

Isus je došao u tijelo čovječje kao KRIST. Krist nije "ime", nego STANJE SVIJESTI, vrhunske Inteligencije, One koja održava i napaja cijeli Univerzum i bez koje ne bi bilo ničeg živog, pa ni ljudi. Kristovska Svijest nošena Duhom Svetim (Amenom) omogućava "treptaj oka" bilo kom ljudskom biću (i bilo čemu drugom), RADEĆI za Boga sveti posao. Tako, možemo reći da Bog sve čini preko SINA, a ne čovjek, koji se prečesto hvali onim što mu ni na koji način ne pripada. Na osnovu čega, onda, itko može svojatati nešto što je UNIVERZALNO?! Osim, naravno, ako nije sam sebe izjednačio sa ovom hrpom mesa koju zovemo TIJELOM.

U tom slučaju, on ne poznaje Krista, niti Krist poznaje njega. To ni u kom slučaju ne znači da pljujemo po tijelu; kako bi mogli pljuvati po nečemu što je načinio Stvoritelj?! I baš u tome i jeste stvar, ovo tijelo je Hram Božji, zaista, samo ako u njemu gori Svjetlo Kristovo, inače, bez Njega, ono je u tami.

Uskrsnuće je, dakle, Cilj kome ide svako ljudsko biće, odričući se svoje ljudske volje u korist Božanske Volje. Na tom putu, svatko mora nositi svoj "križ", što je isto što i životna iskušenja koja dolaze od ovoga svijeta. Ali, kako to izvoditi, jasno poručuje sam Isus, kome je pripao najveći križ. Najveći, jer su u njemu "križevi" svih ljudi koje je On preuzeo u duhu NESEBIČNOG PRIJATELJSTVA kada se dragovoljno žrtvovao da Svoju Sveprisutnost unese u ograničenost tijela. O tome je On govorio svom voljenom učeniku Ivanu u "Djelima Ivanovim" (apokrifna knjiga).

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!" – nije usklik žaljenja nad sobom samim, nego je usklik TRAŽENJA JEDINSTVA S DUHOM. Isus je, poput ISTINSKOG PRIJATELJA, iskoristio i ovaj trenutak iskušenja da ojača ubuduće, ne samo svoje učenike, nego i sve ljude koji izaberu otići iz zatvora Neznanja: "Moj Bože, na trenutak sam Te izgubio i povjerovao u tjelesnu stvarnost, pritisnut strašnom fizičkom boli. VRATI MI SE ODMAH!"

Isus je, dakle, pokazao da se SNAGOM VOLJE svako iskušenje mora nadvladati, da se AKTIVNO treba provoditi Božja volja. Mirenje sa sudbinom, kukavički je način življenja, prepun emocija, familijarnosti, trgovačkih sporazuma… od kojih se čovjekov život neprestano degradira. Strah od svih mogućih nevolja tjera ljude da ratuju i ratuju, ali ne za "IZLAZAK IZ EGIPTA", nego za goli opstanak. Zato, sve dotle dok je čovjekovo srce zaokupljeno osjećajima, sve dotle dok više voli patnju od RADOSTI, ne može smoći snage da se ugleda na Učitelja kakav je bio i Isus.

Vi koji ste odabrali "hoditi s Bogom", nemojte trošiti dragocjene trenutke života na lažna odricanja, na formalne proslave ovog ili nekog drugog blagdana, nego se iskreno i disciplinirano držite Kristovog učenja. Mudro je slijediti onoga koji je postao PUT SAM.

Ovako je to predano i odano činio Ap. Pavao, obraćajući se braći u poslanici Filipljanima:

"Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati vaša srca i misli vaše u Kristu Isusu.

Uostalom, braćo, sve što je čestito, sve što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli."

(Filipljanima 4:2-8)

Ugledajte se, dakle, na one koji vas nadahnjuju, družite se s onima koji pokazuju iskreno prijateljstvo, a ne s onima koji vas tapšaju po ramenima, laskaju vam i "razumiju vaše muke". Tražite da se Krist pojavi iza oblaka Neznanja i obasja vas jasnoćom, utješi vas MIROM. Tražite ga u TIŠINI, jer u buci ovoga svijeta nema ničega što vas može spasiti od nevolja.

Neka se iz Mog Srca, u vaša srca izlije Ljubav Božja!

Sretan vam Uskrs!

Vesna

BOŽIĆNA PORUKA

BOŽIĆNA PORUKA

„Dođite k meni, svi koji ste umorni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotak

i ponizan srcem, i naći ćete okrepu dušama svojim;

jer moj je jaram sladak, i moje breme lako.“

Isus Krist

(Ev. po Mateju 11:28-30)

Evanđelisti, zapisujući život i učenja Isusa Krista, nisu samo izvještavali o događajima toga vremena, nego su zapisivali najdublje duhovne istine. Sveti spisi (bez obzira kojoj religiji pripadaju) nadahnuće su društvu i ljudima u potrazi za Bogom i duhovno prosvijetljenima. Njihove bezvremene poruke potiču čovjeka da REALIZIRA Boga kao jedinu Stvarnost. A, da bi to učinio, čovjek ne može pročitati par knjiga ili otići na nekoliko duhovnih susreta, nego mora marljivo raditi, točno onako kako je to savjetovao Isus u navedenim redovima u Ev.po Mateju.

Jer, „DOĐITE“, „UZMITE“, „UČITE OD MENE“, ne odnosi se na hobi, koji relaksira nakon napornog radnog dana, već je JEDINI posao koji čovjek ima na Zemlji i jedino ISKUSTVO koje mu je potrebno i JEDINI NAČIN na koji mu može biti dobro i na Zemlji. Ako, čovjek IZABERE tako živjeti nikada više neće sebe vidjeti kao bijednika u srcu, kao „malo ja“, ograničenog mjestom gdje živi, nacijom, religioznim uvjerenjima, titulama…

Onaj koji drži sve konce u svojim rukama, Vrhovni Učitelj, nesebično i velikodušno pomaže svoju ljudsku djecu. Povremeno im šalje najdragocjeniji dar – Sina – Kristovsku Svijest, odraz njega Samoga. Sjajna zvijezda, na nebu, koja je navješćivala dolazak Pastira, bila je vidljiva onima koji su u svom SRCU bili dovoljno pročišćeni da Ga prime. Takvi su bili pastiri što su noćivali pod vedrim nebom na obroncima iznad Betlehema. (Obratio im se anđeo Gospodnji). Sjaj nadolazeće Zvijezde, vidjeli su i MAGI, Majstori koji su krenuli iz daleka, vođeni Svjetlom svog Oka, da se poklone i prinesu darove Božjem poslaniku, da podjele radost s Njim, božansku radost. Stoljećima prije, proroci su pripremali tadašnji naraštaj za dolazak Spasitelja, da kada se zbude to, povjeruju, da ne ostanu u sljepilu i odbace, unište Dragulj vlastite slobode.
Tamna srca mnoštva, nisu mogla smekšati proročanstva Svetih. Ono što su očekivali, - Mesiju koji će im vratiti sjaj i obilje i moć solomonskih vremena, nisu dobili, razočarali su se i izabrali Barabu, a žrtvovali Svjetlo.
Herod je dio te cijele priče, priče o slijepima, tvrdokornih srdaca. Ali, nijedno ljudsko biće, nijedan zemaljski vladar, NE MOŽE UNIŠTITI VJEČNI ŽIVOT u Kristovskoj Svijesti Majstora, pa čak ni život u njegovom tijelu, osim, ako ga On dobrovoljno ne preda.

Isusovo cijelo biće izražavalo je njegovu božansku svijest još od samog rođenja. Kada su Josip i Marija donijeli novorođeno, muško djetešce u Hram, kako je to propisivao Mojsijev zakon, u Hram je došao i Šimun, vrlo pobožan čovjek, kojemu je Duh Sveti objavio „da neće iskusiti smrti prije nego vidi Krista Gospodnjega“. Šimun je uzeo dijete Isusa u ruke i prepoznavši Ga, počeo govoriti: „Sad možeš, Gospodine, pustiti slugu svojega, po riječi svojoj, da ode u miru.
Jer, oči mi vidješe Spasenje tvoje, koje si pripremio pred svim narodima, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda Izraela.“ Ev. po Luki

Krista je prepoznala i neka proročica Ana, udovica, koja od smrti muža (osamdeset i četiri godine je bila udovica) nije napuštala Hrama. Vidjevši Ga, stala je hvaliti Boga i svima govoriti o djetetu, „svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema“.

Bog je Vrhovni Majstor, oni koji su s Njim JEDNO i sami su Majstori, Isus je upozorio svoje učenike da budu oprezni kada su u pitanju uzvišene titule, poput, „rabbi“ ili „Učitelj“. Samo je jedan Učitelj cijele kreacije i svega stvorenog – Sveprisutni Bog, čiji je odraz Kristovska Svijest, a u Njoj su – SVI BRAĆA. Majstor je onaj tko je s MUDOROŠĆU ovladao svojim osjetilima, svojom prirodom, emocijama, koga ne muče svakodnevne stvari, kome nitko ne „dosađuje“, nitko ga ne „nervira“, jednom riječju, Majstor je onaj tko je gospodar samog sebe.
Isus je bio takav Majstor, čvrsto je stajao u božanskoj svijesti kao što je on to i potvrdio u poglavlju 11:25-27 u Ev. po Mateju. To je impersonalni proglas – onoga koji u sebi ne sadrži ego, onoga koji se niti hvali, niti priželjkuje uzvišenu titulu kao svoju vlastitu. U Ev. po Ivanu 10:31-38 stoji:

„Ponovo Židovi uzeše da ga kamenuju. Isus im reče: „Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?“

„Zbog dobrog te djela ne kamenujemo – odgovoriše Židovi – nego zbog hule što se praviš Bogom, iako si samo čovjek.“

Isus im odvrati: „Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: „Ja rekoh: bogovi ste?“ Ako, dakle, Zakon naziva bogovima one kojima bijaše upućena riječ Božja – a PISMO se ne može uništiti – kako vi meni, koga posla i posveti Otac,

velite „huliš“ zato što rekoh, Sin sam Božji? Ako, dakle, ne činite djela svog Oca, i dalje mi ne vjerujete. Ali, ako ih zbilja ČINIM, makar meni ne vjerovali, vjerujte djelima da znadete i sve više spoznate da je Otac u meni i ja u Ocu!“

„Bogovi ste“ – ne odnosi se na ljudsku prirodu, nego na Čistu Svjesnost obučenu u čovjeka. Iako su svi ljudi Božja djeca, oni koji su poistovjećeni sa onim što im serviraju osjetila, slijepi su za tu istinu. Oni ne opažaju Božansko prisustvo u sebi, a ono što se ne opazi, ne postoji za čovjeka, Isus nikada nije rekao: „Ja sam Bog“, nego je svojim božanskim djelima obznanio vrhunsku Svijest Boga.
Zato je s istinskim autoritetom mogao pozvati sve prijemčive duše da Ga slijede, da steknu vlastito iskustvo svoje božanske prirode. U citiranim riječima, s početka mog obraćanja vama, Isus je sažeto i jasno izrazio svrhu svog poslanja, razlog svog rođenja u tijelu, - Otkupljenje i Spasenje svih duša koje se odazovu Božjem pozivu:

„Uskladite se Sa mnom u Duhu, svi koji lutate bespućima nemira, izazvanog vašim poistovjećenjem sa osjetilnom sviješću, i opterećeni željama, pohranjenim u vašim umovima, čije vas posljedice sustižu u ovom životu, čineći ga teškim i vuku u ponovno takvo rođenje. Uskladite se Sa mnom u Duhu i dati ću vam Svoj MIR. Odmoriti ćete se i osnažiti u Meni. I dati ću vam snagu da se oduprete iskušenjima ovoga svijeta, imati ćete iskustvo da je relativno lako svladati sve negativnosti uma i tijela. I olakšati ću vam život, jer ću na Sebe preuzeti veliki dio vašeg karmičkog tereta. Kada se usredotočite na Mene – Kristovsku Svijest, a manifestirana je u ovom tijelu, zvanom Isus, primiti ćete ZNANJE i biti ćete sposobni razlučivati što je ISTINA, a što laž. Jer, ovladao sam osjetilima, spoznao sam svoju božanstvenost i ponašam se u skladu s tim, utemeljen sam u božanskoj Svijesti – ZAISTA. Znam da je Bog – ČINITELJ svega, da nema ničeg što ne čini On. Kada se usredotočite na Mene i postanete kanal kroz koji nesmetano teče božansko Znanje u vas, Svjetlo će nadvladati tamu, a vaša će duša ozdraviti što će donijeti zdravlje i vašem umu i tijelu.
Jer, savršena usklađenost Sa mnom donosi Uvijek Novu Svjesnost, Uvijek Novo Postojanje, Uvijek Novo Blaženstvo. A, u božanskoj svijesti utemeljenoj u Meni, nema neispunjenih želja, SLOBODAN SAM od ovoga svijeta, zato se možete SPASITI kroz Mene i vi.“

Poziv Isusa Krista bio je upućen svima, ali je bilo malo onih koji su se tom pozivu i odazvali. Živjeti u vrijeme kada je utjelovljen Spasitelj, sretati Ga, slušati, a suprotstavljati Mu se, sumnjati u njega, velika je čovjekova ludost. Jer, Isus, je i ovdje naglasio kako nijedno ljudsko biće ne može pronaći Boga, ako za Njim istinski ne traga i ako nije privučen Bogom – poslanom Učitelju, Sposobnom da bude njegov Spasitelj. Svi oni koji misle da su majstori ili imaju potrebu da naglašavaju da su duhovne vođe, sigurno to nisu. Kao što je čovjeku prirodno da ga nazivaju vlastitim imenom, jer on o tome ne misli, niti ima potrebu da to neprestano naglašava, tako ni onaj tko je majstor, nije zaokupljen tom oznakom, jer je istinski Učitelj potpuno POISTOVJEĆEN sa božanskom Sviješću u Sebi. Kristovska Svijest koja je odraz Kozmičke Svijesti, ispunjava njegovo cijelo biće.
Čim netko misli i ima potrebu izjavljivati, pred drugima, da je vođa – gospodar, sigurno je u ODBIJANJU od točke SJEDINJENJA. Istinskog Majstora ne muče životni problemi, ne zagrijevaju ga emocije, ne vidi druge kao uzročnike dobrih ili loših stvari u svom životu. Istinski Majstor je Gospodar Samog sebe. Jsus je to izrazio rekavši: „U svijetu sam, ali nisam od ovoga svijeta.“ Također je rekao: „Tko je prepoznao svijet, otkrio je leš. I tko je otkrio leš, svijet ga nije dostojan.“ (Evanđelje po Tomi – APOKRIFI)

On je s potpunim autoritetom mogao tvrditi „Ja i moj Otac smo jedno.“ Svaki čovjek mora tražiti, „kucati“, stupati u vezu s Kristovskom Sviješću – Sinom da bi došao do Cilja – Oca, odakle je, jednom davno pao.
Mora raditi na svom spasenju, a ne vjerovati da će biti spašen Božjom milošću, tako što će on „strpljivo“ čekati da mu ona padne s neba. Odatle mu može pasti samo kamen, kao Sizifu. Milost dolazi kada čovjek ulaže velike osobne napore, kada sve više živi u svjesnosti, a sve manje u ograničenjima koja mu nameće divlji ego. „Budite kao ova mala djeca i ući ćete u Kraljevstvo Božje“ – rekao je Krist. Mala djeca mogu svašta činiti, ali je jedno sigurno, u toj dobi oni ne mogu smišljati razno – razne lukavosti, nemaju promišljenih namjera, njihov um, je, u tom smislu, NEVIN.
Kada roditelj (ali i svi drugi) djetetu pripisuju takva svojstva, trebali bi se zaustaviti i pogledati, da su to njihove lukavosti, jer da nisu, ne bi ih uopće, imali u umu. Nažalost, ako roditelj (odrasli, uopće) ostanu u mraku neznanja, djeca će i kada odrastu, prestati biti PRIRODNA. Pokrenuti će se njihova karma (prenatalni tereti), opterećena i postnatalnim utjecajima roditelja i okoline u kojoj žive. To ne znači da oni mogu ostati pasivni, svaliti sva na roditelje i društvo. Svako ljudsko biće UVIJEK ima mogućnost da radi ono zbog čega je ovdje – da se Samo – ostvaruje i nijedan izgovor, da to ne čini, nije valjan.

Sve je, na ovome svijetu, promjenjivo i stoga se ništa ne može, na njemu zadržati, niti prisvojiti. Zašto, onda, ulagati energiju u tako budalaste poslove!? Mnogo je korisnije okrenuti se onome što je Beskonačno, Besmrtno, Neuništivo. Ništa vas ne sprječava da tražite od Krista, točno onakvo Srce, kakvo je Njegovo, posvetite se tome, u potpunosti sada, odmah! On je obećao da će se vratiti svakom onom tko je prijemčiv i ponizan. U Njegovo obećanje nemojte nikada sumnjati, radije se okrenite vježbanju budnosti kako bi bili spremni za Njegov dolazak.

Blagoslovljen vam Božić, svima!

Vesna

USKRŠNJA PORUKA

Isusova ponuda učenicima, na Posljednjoj Večeri, da jedu njegovo "tijelo" i piju njegovu "krv", ne bi trebala biti tek forma koju prakticiraju kršćani, a niti bi se trebala ticati samo kršćana.

Jer, Isus nije ekskluzivno pravo određene religijske skupine kao što to nije ni Krišna, ni Muhamed…

Razdvojenost koja postoji među konfesijama kao i ratovi koji se vode u ime tih Proroka, rezultat su nerazumijevanja onoga što Proroci zaista jesu. Njihova fizička tijela kao ni mjesta na kojima su živjeli nije ono zbog čega su, nakon tisuća godina, prisutni u srcima i umovima ljudi. Poštujemo ih zbog toga što su OSTVARILI STVARNO BLAŽENSTVO, ISTINSKU BOŽANSTVENOST, a to je CILJ SVAKOG ČOVJEKA. Zbog toga je čovjek, uostalom, i stvoren! Pa, zar onda nije prirodno da učimo od onih koji su postali sjedinjeni sa ZNANJEM SAMIM i velikodušno ga ponudili cijelom čovječanstvu?

Nevjerojatno je koliko malo ljudi vidi da ovo tijelo nije IZVOR životne energije s pomoću koje ono egzistira, jednako kao ni uže i šire okruženje u kome ono obitava. Također je nevjerojatno kako ne primjećuju da ispunjavanje želja nije ukinulo pritok novih, kao što nije omogućilo ni trojno stanje zadovoljstva, usprkos tvrdnji da se to čini iz tog motiva. Zašto je tako teško vidjeti to? Zato, jer su ljudi, identificirani s tijelom, u konstantnoj "uzbuđenosti" uma (nemiru) koju uzrokuju informacije što pristižu od osjetila. Silna zauzetost osjećajima i mislima zarobljava životnu energiju u prostoru suprotnosti "toplog" – "hladnog", "sviđanja" – "nesviđanja"… i prisiljava čovjeka da traži ukinuće boli, a ostvarenje sreće. Predah, ovdje, ne postoji, a gdje NEMA predaha (odmora) nema ni otklona koji bi omogućio uočavanje iscrpljujuće borbe koju čovjek sam sebi nameće.

Isus je ponudio izlaz iz začaranog labirinta egoističnih dostizanja, ispunjenja, svima koji Ga izaberu primiti. To, međutim, podrazumijeva čovjekov AKTIVNI pristup. Istina je da "Bog ne može pomoći, ako ti ne pomogneš Njemu!" Nijedan "vjernik" ne može "oprati grijehe" deklarativnom izjavom da "vjeruje u Krista", a da i dalje grli tjelesno-umno carstvo. Licemjerno je reći da je Krist za njega obavio sve i da stoga on ne mora učiniti ništa! Iza takvog mišljenja krije se lijenost, ne voljenje vlastitog Sebstva (duše), pa prema tome ni bližnjih. Isus – Otkupitelj i Spasitelj, nadahnuće je ozbiljnom tragatelju koji može razumjeti koliko je blagoslovljen prisustvom jednog takvog Učitelja, kako bi ostvario Bogosvjesnost jednaku Njegovoj. Da, unaprijed je otkupljen svatko onaj tko se hrani Kristovom Sviješću – "tijelom" i pije Kozmičku Energiju, Duha Svetog – "krv", koja ga pročišćava od svih sjemenja želja – "uzbuđenosti" uma. Ključno je htijenje, VOLJA da se životna sila i svijest podižu prema mjestu gdje je jedino moguć susret Spasitelja i predanika. Da se disciplinirano i odlučno pruža otpor svim iskušenjima ovoga svijeta. Da se želje malog ego-ja pokoravaju Božjoj volji, polazeći od ZNANJA da je čovjekova volja njemu posuđena od Boga, pa zašto je onda ne bi i vratio Vlasniku Svega! Apostol Ivan je napisao sljedeću poruku Isusovim sljedbenicima: "A ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju vam dojavljujemo: Bog je svjetlo i nikakve tame nema u Njemu. Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s Njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo po istini. Ali ako u svjetlu ŽIVIMO, kao što je On u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina Isusa čisti od svakog grijeha". (Prva Ivanova poslanica, 1:5-7).

Neka i ovaj blagdan Gospodinovog Uskrsnuća bude nadahnuće svima, neka svaki iskreni vjernik okrijepi svoju dušu blagoslovom što neprestano teče od Sveprisutnog Krista. Iskrenom tragatelju neka cilj bude istinsko zajedništvo s KRISTOM. Nitko ne bi trebao živjeti u neznanju mireći se sa sudbinom, jer sudbina spada u nadležnost i odgovornost svakog pojedinca. Pa, ako je ona sada nezadovoljavajuća, treba se ohrabriti i načiniti NOVU, onakvu kakvu nam je Krist pokazao. Htjela bih vam čestitati Uskrs, ali ne onaj koji se upisao u kalendar, ne dan ili dva slavlja, nego onaj koji prakticirate svakog dana, u svom unutarnjem hramu tišine. To je STVARNI blagdan, to je svrha zbog koje ste tu, to je ono što vas jedino može ISPUNITI, bez ostatka. Ovako je rekao Apostol Pavle: "Kakav sklad ima hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga kao što reče Bog:

Stanovat ću među njima

i među njima hoditi,

i bit ću njihov Bog,

a oni će biti narod moj.

Zato, iziđite između njih

i odvojite se – veli Gospodin –

i ne dotičite ništa nečisto.

Tada ću vas ja primiti,

i bit ću vam Otac,

i vi ćete mi biti sinovi i kćeri,

veli Gospodin, Svemogućnik."

(Druga poslanica Korinćanima, 6:16-18)

Prijatelji, radujte se, napredujte, brinite jedan o drugom, volite Dobroga više od ičega na ovome svijetu i ne posustajte u tome!

Vesna

Učiteljeva poruka

BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJA PORUKA

Mir vam i svako dobro!

"Vi ne tražite što ćete pojesti i popiti – ne uznemiravajte se, jer to sve traže pogani ovoga svijeta, a vaš Otac zna da vam je to potrebno. Već tražite njegovo Kraljevstvo, a to će vam se nadodati!" – reče Isus (Ev. po Luki, 12:29-31).

"Ne uznemiravajte se!" Zapovijed je vaše duše, jedine koja zna kako stvari zaista stoje. U ovom svijetu postoji mnoštvo stvari koje mame vaša osjetila, naročito u danima blagdana. Svi slogani, koje izvikuju trgovci, atakiraju upravo na vaše osjete gledanja, slušanja, mirisanja, kušanja i dodirivanja, želeći vas okrenuti prema materijalnom, prema tijelu. Žele vas, što je više moguće, uzbuditi, a gdje je uzbuđenje tu je i uznemirenosti. Srce koje brzo kuca traži što će pojesti, popiti i obući, traži veselo društvo puno buke i lažnih zagrljaja. Onaj tko upadne u zamku ovakvih ponuda, svoje misli boja otrovnim neistinama ističući vlastitu samodovoljnost i samovažnost. Ako mu netko ukaže na to, ljutnja i prkos se sruče na druga, želeći tako odagnati od sebe dobronamjernog kritičara, glas vlastite savjesti. U svemu ovome osjeća se samo kaotična jurnjava, brujanje energije, poput stotine brodskih motora, bez ikakvog predaha na vidiku. To je UZNEMIRENOST koja proizvodi još više uznemirenosti i još više… Ima li tome kraja?

Odgovor glasi: "Budala nebesa pretvara u Had; mudrac transformira had u nebesa" (Jogananda).

Svakodnevni život, naš je poligon na kome treniramo nevezanost za uloge koje igramo. Ja nisam "tužna", "ljuta", "razočarana"… Ja sam nedodirnuta bilo kojom ulogom – to je ono što je Isus mislio kada je rekao "Ne uznemiravajte se!" Ja sam – najmoćnija je izjava Svemiru, izjava za izvršenje naše naredbe, pa zašto bismo onda budalasto odašiljali ono što donosi patnju!?

Bog mora biti naša inspiracija, naš vodič u svakodnevnom životu. Neophodno je da Ga VIDIMO dok radimo, čitamo, pišemo, kuhamo, pecamo, polažemo ispite… Neophodno je da budemo svjesni da nam životna snaga i svijest dolazi od Njega, a ne da se začahurimo u ovo maleno tijelo i oholo mu pripisujemo moći koje ono nema.

Izgleda lako prepustiti se dnevnim programima, izgleda "razumno" skrbiti se za egzistenciju, ispunjavati želje za mnogim stvarima – da, to samo tako izgleda! To rade "budale koje nebo pretvaraju u Had". Njihovi argumenti proizlaze iz tame, iz nedostatka volje, iz lijenosti da se pokrenu u suprotnom pravcu od gravitacije Zemlje.

Mudraci pak, transformiraju svaki oblik, uključujući svoje tjelesno obličje, u ono što nema nikakvih ograničenja, a zove se SVJESNOST. Mudri znaju da je svaka njihova misao projekcija Božje svemoguće svjetlosti i volje. Oni znaju da je njihova volja dio Njegove Volje i zbog tog znanja se rado predaju Njemu svakodnevno, kako bi mogli primiti obilje koje od Njega dolazi. Oni jačaju sebe svaki put kada se ispred njih prepriječi neko iskušenje, oni su ustrajni i disciplinirani u sprovođenju spiritualne prakse. Njihov cilj je blaženstvo, sloboda od vezanosti za tijelo-um i njegove želje. Njima je jasno da iz Njega sve proizlazi, pa se mirno i radosno okreću nebu, znajući da će se On pobrinuti i za sve ostalo.

Dok ovo pišem, kao Božićnu poruku svima vama, ja uvijek imam na umu da je svaki trenutak mog i vašeg života blagoslovljen Božanskim Prisustvom. Ovdje smo da kroz ovu Promjenu spoznamo Nepromjenjivo, ovdje smo da vidimo Krista otvorenih očiju. A On dolazi ako Ga zovete! Zar nije logično da će vam na rođendan doći oni koje pozovete? Zašto bi bilo drugačije kada je Krist u pitanju? Opazite kako su mnoge vaše nevolje otklonjene, kako ste napredovali u vašim svakodnevnim poslovima, kako su se iscijelile mnoge vaše rane, kako imate vjerne prijatelje koji vas ne uvjetuju ničim, jednostavno vas vole… To je siguran znak da su Bog i Krist ovdje. Nemojte to uzimati kao zdravo-za-gotovo, nego se zahvaljujte svakodnevno na primljenim blagoslovima, držeći tako svoju pažnju na Kristu, a ne na materijalnom svijetu i senzacijama što ih šalju osjetila. Zovite Ga sa žarom u srcu, zovite Ga da vas ispuni Sobom i nikakve boli nećete osjećati! Sve darove koje ste do sada primili, najveći su poticaji za vas, da vjerujete u Njega. Tražite da On postane permanentni stanovnik vaše kuće i da ništa, osim Njega, nećete i dat će vam se.

Naročito u vrijeme velikih blagdana – Isusovog rođenja, Njegovog Uzašašća… – moćno se Svjetlo spušta među ljude da ih oslobodi od bijeda svih vrsta. Ali, na čovjeku je ODLUKA da pristane uz fatamorganske snage ili uz ANĐEOSKE. Slobodna volja, dar je Božji čovjeku da njome pokaže svoju istinsku prirodu – dušine kvalitete. Koristite je u trenucima iskušenja, odbijte biti porobljeni od njih, izabirite slobodu – društvo Boga i Njegovih snaga. Dodirujte Ga, jer iz tog dodira dolaze sve nagrade, svi blagoslovi. Jogananda je to ovako rekao: "Izvagao sam Tebe i iskušenje, i vidio da si Ti primamljiviji od iskušenja."

Vas i sve druge ljude podsjećam na OPRAŠTANJE – zlato u rukama svakog čovjeka. Nitko se ne može iscijeliti iz srca, ako ne čisti srce od nagrizajućih osjećaja. Ako od drugih primate komplimente, priznanja, ljubaznost, lako vam se nasmiješiti i uzvratiti istim načinom. Ali, kada ste povrijeđeni, u vama se sve uzbuni – no, baš tada, na ispitu je vaš duhovni karakter. Jer, gdje bi ga vi pokazali, ako ne u situacijama suprotnim od onih koje izazivaju vaš osmijeh?! Onaj koji oprašta pokazuje svoju moć, onaj koji se osvećuje pokazuje svoju jadnost, slabost. U Mahabharati to je rečeno ovako: "Opraštanje i blagost, vrline su onog koji je opsjednut, ali svojim Jastvom. One predstavljaju vječne vrijednosti". Nitko nema izgovor za osjećanje ljutnje, mržnje, ogovaračke navade i svega što je usmjereno na druge kao uzroke vlastitih negativnih osjećaja. Jer, to je protivno Dobroti, Ljubaznosti, Ljepoti, to je protivno svemu što Duša Jest! To činite na temelju ZNANJA, kako ne biste sebi pripisali veličinu koja vam ne pripada, jer veličanje sebe osobina je Neznanja. Isus je rekao: "Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših" (Matej).

U ove blagdanske dane do vas će svratiti Djedica, nošen hitrim, vjernim sobovima. Dvije važne stvari trebate opaziti!

Prvo, Djedica voli dječicu – U SVIMA! Odrasli, znajte da On naročito voli kroz vas pokazivati Svoje Osmijehe i Velikodušnost. Zato budite budni i spremni dočekati Ga s čvrstom vjerom u Njegovu Prisutnost, jer vaša će djeca tu vjeru u Njega imati i kada odrastu i predavat će je svojoj djeci. Nije važno u kakvo je odijelo obučen, jer On nije vidljiv putem tijela i osjetila, ali jest putem INTUICIJE. Sjećate se, Njegovu kočiju vuku sobovi na čijem je čelu Rudolf, crvenog nosa. Taj "Rudolf" je INTUICIJA – sposobna da prodre u svačije srce, a Djedica, upravo preko "Rudolfa", uručuje darove iz Svog Srca.

Drugo, Radost koju osjećate dok darujete i primate, nema nikakve veze sa likovima i stvarima. Jer, ako je vežete za njih, ona će biti potrošena zajedno sa trenutkom u kome ta stvar bude otkrivena. Vaše će srce tada biti na udaru strijela razočarenja, prebacivanja, sviđanja-nesviđanja, lažnih osmijeha… Takva radost se piše malim slovom. Ako, pak, kontrolu nad osjetilima uzmete u svoje ruke, imat ćete suverenitet nad kraljevstvom svog života. Sve stvari (svi oblici) će poslužiti svrsi, jer ćete donositi ODLUKE u korist RAZUMA, a takve odluke donose iskustvo da vi jeste nalik Bogu. Radost, koja se tada osjeća, nije propadljiva, nego se sve više uvećava.

Dakle, darovi koje donosi Djedica nisu fizičkog oblika, nego su fizički oblici sredstvo za opažanje Samog Djedice. Nikada ne možete biti sretni, ako sreću očekujete od dolaska neke stvari, jer kada će doći taj dan u kome ćete biti zadovoljni, ispunjeni?! Radije, BUDITE SRETNI SADA, OVOG TRENUTKA. Kada u vaš um uđe misao o Bogu, držite je čvrsto, jačajte je, oživite je, ne dajte tijelu i osjetilima da vas odvuku u ropstvo. Ja uvijek donosim jednu-te-istu odluku – da sam sretna sada i ovdje, da sam ispunjena Svjetlom i da to Svjetlo egzistira unutar beskonačnog Svjetla – I Tako Jest! Znajte, odričući se ovog svijeta, vi postajete Ono Što Jeste. Zato, ne glumite mučenike koji zlovoljom i sumornošću pokazuju svoju "ustrajnost i predanost duhovnom putu", jer to je daleko od istine! To je ono zbog čega je došao Isus Krist. Sjajna betlehemska zvijezda koja je navijestila Njegovo utjelovljenje, svjetlo je onog jedinog oka za koje je On rekao: "Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali, ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami. Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika će biti tama!" (Matej)

Svakog dana se prisjećajte ovog: Bog je Tvorac Života, Stvaratelj svega onoga što održava ljudski život. Čovjek ne može STVORITI zrna sjemenki, može ih umnožavati, ne može stvoriti životnu silu koja transformira kemikalije iz žitarica u njegova stanična tkiva, ne može stvoriti vodu, ali je može koristiti u razne svrhe… Stvoritelj ima moć nad svim stvarima, velikim i malim, zato je najmudrije prvo tražiti Kraljevstvo Božje, pa je sigurno da će se On pobrinuti i za sve čovjekove zemaljske potrebe. Jer, ako se čini obrnuto, Bog se izgubi iz čovjekovog uma i počne se supati materijalnim željama do zasićenosti, poput spužve pune vode, zbog čega nije u stanju primiti Božansku Esenciju. Tada ga obuzme oholost, budalasto uvjerenje u vlastitu samodostatnost, bez obzira koju ulogu igra.

Dijete Božje, pak, potpuno razumno razvija vjeru u Boga kao Života, unutar kojeg je njegov život i napija se iz Izvora sveg bogatstva.

Zato, dragi moji, nemojte se zadržavati na ovim očima što gledaju desno i lijevo, nego ujedinite optičke energije, struje oba oka, u ono jedno oko, na točku između obrva. Ono vidi jasno, jer to je Oko – ulazna vrata u Božju prisutnost. Ovaj svijet i ljudi u njemu tvrde da žele iskusiti mnoge stvari vezane za svoje tijelo i um. Stvar je u tome da su to činili u bezbroj života, uključujući i ovaj, ali da nisu gotovo nikad iskusili ono zbog čega su ovdje, obučeni u svoja tijela – vlastitu SVIJEST, dušu, ISTINSKO SEBSTVO.

Čovjek nije pasivno biće koje čeka da mu sa neba padne ono što on misli da je za njega poželjno i dobrodošlo. Isto tako, čovjek se ne bi trebao nadati da ga neće pogoditi nevolje dok pokušava ostvariti kakav-takav dobar život. To je ustajali život, poput bare pune žabokrečine i mirisa koji nadražuju sluznicu, nedostojan život za bilo koje ljudsko biće. Vama je poznato da je vaš udio u Božjem poslu, da pokrenete SNAGU volje i aktivno sudjelujete u vlastitom oslobođenju. Nema mjesta za čekanje, duhovnu ravnodušnost, jer odluke donosite neprestano, samo je pitanje u čiju korist! Isus se rodio u tijelu čovjeka da pomogne svima, da ih poduči kako ukinuti patnju a živjeti RADOST. Licemjer je svatko onaj tko tvrdi da Ga poštuje i časti odlaskom na misu, bogatom trpezom i darovima za obitelj ispod bora. Častiti i proslavljati Krista znači žarko Ga dozivati da se rodi u vašim srcima, da se nastani u vašim tijelima, da vam podari MUDROST koja će vas voditi, ma što činili u ovom svijetu.

Sretan vam Božić i Nova Godina!

Vesna

Udruga Vam predstavlja: